Skupovi: Suvremeni film i njegove teorije: od narativnosti događaja do vizualizacije života
Žarko Paić
Film kao mišljenje: Deleuzeova “ontologija slika”
U studijama o filmu pokazuje se prekretnim to što Deleuze sintetički povezuje rasklopljenu “bit” metafizike kao ontologije (bitak-bog-svijet-čovjek) s novim pristupom ne samo kretanju pojma, govoreći hegelovski, dakle mišljenju kao događaju. Isto još više vrijedi za razumijevanje onoga što traje u vremenu i stoga ima karakter misaone slike. Kako autor pokazuje u članku, nju uspostavlja tako što mozak postaje ekran, a film iz sfere tzv. realiteta postaje virtualni kôd svijeta kao slike. Između koncepta i slike dokida se razlika kada slika više ne prethodi pojmu i kada pojam više ne prethodi slici. Koliko je ovaj obrat presudan za Deleuzeovo shvaćanje filma može se uočiti u izvedbi pojma događaja (événement). Slika i pojam odgovaraju singularnosti događaja. Problem s razumijevanjem Deleuzeove “ontologije slika” pokazuje da film ne možemo svesti na autonomnu proizvodnju kinematičkoga načina mišljenja ako prethodno ne razjasnimo što je to uopće pokret i kako nastaje slika. Film je u tom paradigmatskome slučaju ne samo “vizualni kôd” suvremene umjetnosti. Njegova se “bit” razotkriva u tome što omogućuje da slika-pokret i slika-vrijeme sintetički realiziraju mogućnosti tehnosfere kao: (1) računanja, (b) planiranja i (3) konstrukcije. Naposljetku, filmsko mišljenje koje Deleuze zagovara postaje pitanje o mogućnostima da film kao metafilm dosegne novu razinu filozofijskoga razmatranja onoga što postaje i nastaje novim sklopom odnosa između bitka i događaja.