Izdanja
Žarko Paić: Vizualne komunikacije
Inovativnim pristupom pojmu vizualne komunikacije Žarko Paić napušta tradicionalni semiotički odnos slika i značenja u virtualnom prostoru digitalne kulture, priklanjajući se imenovanju nove zbilje i zalažući se za novu interdisciplinarno zasnovanu znanost medijskog komuniciranja slikom. Ovdje, dakle, nije riječ o vizualnoj komunikaciji kao slikovnoj semiotici postmoderne, nego o onome što se na tragu teorija medija Mitchella, Manovicha i Merscha pokazuje temeljnim problemom kritičkog mišljenja – o vizualnoj konstrukciji kulture kao komunikacijskom proizvodu.
Žarko Paić analizira na koji način suvremena umjetnost, znanost i humanističke discipline iščezavaju pred logikom informacijskog doba – digitalnim estetiziranjem svijeta. Autorova je nesumnjiva teorijska lucidnost i kreativnost u tome što je među prvima u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire, otvorio prostor izučavanju odnosa filozofije i slike, medija i novih medija na specifičan, uvjetno bi se moglo reći, post-metafizički način.
Knjiga dr. sc. Žarka Paića, docenta na Studiju modnog dizajna Tekstilno-tehnološkog fakulteta i gosta predavača na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Vizualne komunikacije – uvod teorijska je studija o novom interdisciplinarnom predmetu na granici društvenih, humanističkih i kulturalnih znanosti. Analiza vizualnih komunikacija istodobno je metodološki i epistemološki usmjerena spram semiotike vizualne kulture kao komunikacijskog sustava. Unutar njega se raščlanjuju:
- suvremene teorije slike;
- medijska umjetnost;
- problem nadilaženja granica povijesti umjetnosti masovne/popularne kulture unutar humanističkih znanosti;
- jezik vizualnosti i strategije novog masovnomedijskog pristupa društvu;
- paradigme vizualnog komuniciranja.
Vrijednost je ove knjige što pokazuje dosege dosadašnjih relevantnih studija o tom problemu, ali kritički revalorizira intencije za artikulacijom neke nove disperzivne i fluidne "ontologije kulture" za naše doba, koja bi vizualne komunikacije proglasila nadomjestkom za semiotiku filma, masovne kulture i medijske umjetnosti.
Žarko Paić radikalno izlaže nemogućnost novih estetika nakon kraja estetske autonomije moderne umjetnosti. Vizualne komunikacije nisu stoga pozitivni način izlaganja nove slike u doba postmoderne, nego ono što se na tragu W.J.T. Mitchella – vodećeg teoretičara vizualne kulture i komunikacija – kao i u radovima Leva Manovicha i Dietera Merscha o teoriji medija pokazuje temeljnim problemom kritičkog mišljenja – vizualna konstrukcija kulture kao komunikacijskog sustava u suvremeno doba. Temeljna je teza knjige da se slikovnost našega doba očitava na tri razine kao:
- ikonički sklop društveno-kulturalnih odnosa različitih sfera komunikacije;
- vizualni preokret u kojem slike više nisu nadomjestak teksta nego autonomne moći novog metadiskursa medija;
- znak identiteta pojedinaca i skupina u umreženim društvima.
Nastala kao plod ciklusa predavanja na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, ova knjiga sveobuhvatnošću teme i širinom znanstvenog pristupa nadilazi svoju početnu ambiciju - da studentima humanističkih disciplina pruži osnovni uvid u suvremene probleme slike i umjetnosti - i promiče se u vrlo ozbiljan uvod u cijeli niz problema teorije i prakse vizualnosti danas.
 |
 |
 |
 |
|||
|
Sadržaj |
2. poglavlje: Dekonstrukcija slike |
Knjiga se može kupiti u knjižarama i online u Superknjižari