Tijelo umjetničkog djela

Olly i Suzy s Gregom Williamsom na otoku Guadalupe u Meksiku rade umjetnička djela s morskim psima (Making Art with Sharks). Slika pod nazivom Ugriz morskog psa (Shark Bite)iz 1997. izvedena je u tehnici akrila i krvi na papiru: životinja u interakciji s djelom označava djelo, odnosno ujeda djelo i tako ga dovršava prema načelu interaktivnosti djela suvremene umjetnosti (u ovom slučaju aktivnim sudjelovanjem-napadom životinje, dok je, nasuprot tome, galerijska publika pasivizirana, neaktivirana). Fotografska dokumentacija događaja, susreta životinje i umjetničkog djela čiji dio otkida, na neki je način niži, konvencionalni dokument toga događaja. Neposrednu potvrdu toga susreta utjelovljuje slika-objekt, i sama ranjena, u “klinički kriznom stanju”. Nakon što su kroz 15. stoljeće Alessandro Benedetti u djelu De Anatomia i Andrea Vesalio u De humani corporis fabrica ponudili ideju takvog objekta, prvi anatomski teatar sagrađen je na posljednja dva kata sjeverozapadne strane zgrade Sveučilišta u Padovi, kao ovalni obrnuti konus sa šest koncentričnih krugova gledališta dekoriranog rezbarenim balustradama od orahovine. Spektakl sata anatomije rezultat je opsesije tijelom, njegovom analizom i raščlanjenjem. Istu analitičku žudnju, smatra Giuliana Bruno, pokazuje medij filma, njegova semiotička konstrukcija, découpage radnje u kadrove i sekvence te montaža kao (de)konstrukcija “tijela” filma. Vremenska odgoda video reprodukcije u odnosu na trenutak nastanka snimke ima za posljedicu i propitivanje rubova vremenskog segmenta u kojem je potencijal djela komunikativan, u kojem ono ima mogućnosti za izravnu receptivnost kod publike, kao povijesno živa forma obraćanja. Ako je neka “stvar” umjetničko djelo, ne postoji neutralan način njezina gledanja; riječima Arthura Dantoa – vidjeti je neutralno znači ne vidjeti je kao umjetničko djelo.