Slika-opijenost i svakodnevno Slikovno iskustvo u Baudelairea, Bergsona i Deleuzea

Subjektivacija i objektivacija slike – trijangulacija subjekta, reprezentacije i stvari – obično se opisuju kao fascinacija, halucinacija, opčinjenost, opčaranost, opijenost, odnosno stanja u kojima subjekt gubi relaciju prema samome sebi ili prema objektu. Obrat prema slici u humanističkim znanostima, međutim, nastoji evakuirati takva stanja od epistemološke i ontološke redukcije relacije na subjektivno i objektivno. Slika postaje sama te relacija, pri čemu slika-relacija postaje subjektivna iako bez subjekta te objektivna iako bez objekta.

Slika-relacija ne abortira trijangulaciju, već zadržava njezinu embrionalnost, iziskujući da se subjektivacija i objektivacija grade uvijek iznova, umjesto da se daju unaprijed. U izlaganju se prati pokušaj da se slika-relacija zamijeni prvo slikom-opijenosti u Baudelaireovim Umjetnim rajevima te se nastoji pokazati kako se na tu koncepciju slike-opijenosti nadovezuju Bergsonov i Deleuzeov koncept slike.