cvs_centar za vizualne studije www.vizualni-studiji.com

Skupovi: Slika i hiperrealizam – slikarstvo, fotografija i film

Blaženka Perica

“Historijsko slikarstvo” u posthistoriji

Ako je Walter Benjamin prije manje od sto godina - suočen s pojavom reproduktivnih slikovnih medija - strahovao radi gubitka aure umjetničkog djela, njegove autentičnosti, danas se suočavamo s mogućim “utapanjem” same stvarnosti u poplavi slika pri čijoj je produkciji vrhunska tehnologija jednako garancija pouzdane objektivnosti koliko i ishodište svih mogućih vidova manipulacija stvarnosti(ma). Historijsko slikarstvo (koje cvjeta u 19. stoljeću, istom u kojem je - kako je već Barthes zamijetio - rođena i povijest i fotografija) pojavljuje se danas u osobitom obliku u slučajevima kada se dnevnopolitički ili povijesni događaji u slikarstvo prenose s predložaka fotografije, filma, tiska... Pritom se ne misli samo na slikarstvo Gerharda Richtera, ili kontroverzne prikaze traumatičnih momenata novije povijesti kakvo poznajemo kod Luca Tuymansa, već i na mlađe umjetnike kao što je to Wilhelm Sasnal, čiji je zahtjev za ozbiljnošću pristupa i mediju slikarstva i recentnim političkim temama uvelike oprečan “kostimiranju” prošlosti kako to u svojim slikama običava činiti Mark Tansey koji “herojske” događaje američke povijesti “nastanjuje” likovima ne manje “herojskog” doba američke umjetnosti 1950ih... U tom kontekstu moguće je vidjeti i neke radove Lovre Artukovića ili Stipana Tadića. Opravdanim se u recentnoj situaciji medijski-vizualno konstruirane zbilje ne javlja samo pitanje o odnosu takvih slikanih prikaza prema npr. fotografiji kao osobito “objektivnoj” situaciji slike, već i o razložnosti takvog slikarstva uopće: radi li se o pretenzijama bilježenja zbiljskih događanja tradicionalnim slikarskim sredstvima u smislu isticanja osobitih (“istinosnih” vs. umjetničkih) vrijednosti jednog medija u odnosu na drugi? Ili se želi iznijeti na vidjelo genuino obilježje slike uopće (bez obzira na medij) u odnosu spram stvarnosti/realnosti tj. njezini manipulativni potencijali? Ide li takva produkcija slika ukorak s relativizirajućim postmodernim narativima ili je riječ o kritičkim, tj. političkim stavovima?