Slikarstvo kao specifičan put do žive slike

Interes za slikarstvo ne proizlazi tek iz osjećaja trenutka vremena u kojem slika nastaje, nego ga treba tražiti u specifičnostima slike i slikarstva samog. Nije stoga moguće slikarstvo uvijek podržavati ili negirati analizom njegove povezanosti s duhom vremena, modom, navikom ili nekim drugim razlogom, budući da je na taj način suviše teško pogoditi esenciju pitanja što je slikarstvo nekada bilo, što je ono danas te što će i hoće li biti u budućnosti. Univerzalnost slikarskoga medija nadilazi rasprave u kojima se slikarstvo tumači pomoću teorija (povijesti) umjetnosti ili zadiranjem u aktualnu slikarsku scenu jer čin slikanja zalazi u područje nepovijesnoga čovjekova nagona za stvaranjem unutarnjih alegorija stvarnosti. Ako taj nagon ne postoji, slikar se možda uopće ne nalazi na području samoga slikarstva. James Elkins u djelu What Painting Is? ističe kako se klasičnu sliku, jednako kao i samo slikarstvo, ne treba stavljati u konkurentski odnos s digitalnom slikom te da je čin slikanja svojevrstan alkemijski čin. Shvaćajući alkemiju kao teorijski i praktični simbolički sustav unutar kojega se pretpostavlja postojanje povezanosti između sfera Iznad i Ispod, unutrašnjega i vanjskog, alkemičari odbijaju dualističko poimanje svijeta te govore o njegovoj jedinstvenoj materijalnoj osnovi. Elkins slikarstvo čita kao sukob vode i kamena, sukob tekućih sredstava i čvrstih rubova razrađujući tezu prema kojoj čin slikanja biva poistovjećen s činom alkemijske transformacije – materijalne, ali i nematerijalne pretvorbe olova u zlato, odnosno boje u sliku. Slika koja tim procesom nastaje živa je površina čija materijalna osnova stvara jedan svijet koji nije preslik nečega iz stvarnosti, nego je istodobno na ontološkoj razini sama ta stvarnost. U radu će se na temelju ovih postavki analizirati zbog čega autor zaključuje da slikarstvo ima moć gradnje žive slike čija je materijalna osnova građena od iste supstancije kao i svijet u kojem živimo te zašto će taj medij zasigurno i u budućnosti iznova privlačiti mlade umjetnike.