Skupovi: Suvremeni film i njegove teorije: od narativnosti događaja do vizualizacije života
Dario Vuger
Poslije filma – ponavljanje, serije i kinematički način života
Da bismo uspostavili tezu o post-filmskoj stvarnosti kinematičke proizvodnje moramo moći prikazati film kao fenomen koji je prerastao vlastite mogućnosti. Upravo kroz slučajeve franšiziranja, remakea i stvaranja filmskih univerzuma, filmsko djelo postaje posebnim mjestom potrošnje i obitavanja ljudske pažnje koje više nije ograničeno na kino dvoranu i događa se svugdje tamo gdje postoji mogućnost animiranja slike. Dapače, granica između tradicionalno shvaćenih razlikovanja animiranog, crtanog, igranog, dokumentarnog filma i sl. temeljito je dekonstruirana sa novim medijima i načinima potrošnje filmskog sadržaja. Film prevladava kao ukupna scena interakcije gledatelja s informacijskom mrežom koja čini nepregledan spektakularni kontekst filma kao slike. Stoga onkraj Bellerove analize Društva spektakla kao toposa kinematičkog načina proizvodnje suvremenom stanju doliči posebice kinematički način života kao umijeća pokreta bez kretanja kroz imaginarne prostore spektakla, kretanja napose kroz beskrajno gledalište stanja tehničkog života u suvremenoj svakodnevici. U doba spektakla kao stanja sintetičke stvarnosti govor o razlici i ponavljanju u filmskoj proizvodnji znači govoriti napose o svakodnevnom životu i načinima njegove posvema filmske realizacije.