Steve Baker i njegova Postmoderna životinja

Teorijske postavke knjige Postmoderna životinja (The Postmodern Animal, 2000.) teoretičara vizualne kulture – određenije, animalističke vizualne kulture – Stevea Bakera pratit ću u okviru trijadnoga koncepta životinjstva, i to iz lokalne vizure, a u kontekstu postavke o “životinjama-anomalijama” koje su rizomski rastvorili Gilles Deleuze i Felix Guattari. Naime, pored individualiziranih edipalnih i edipaliziranih životinja, te životinja s mitskim ili znanstvenim karakteristikama – Deleuze i Guattari rastvaraju litaniju o životinjama-anomalijama koje posjeduju mogućnost postajanja životinjom, modalitet ekspanzije, zaraze/pošasti, multipliciranosti jer postajanje jest čopor, a ne individualnost ili karakteristika. Prvi princip u mogućnosti postajanja čoporom jest zaraza čoporom, ali drugi princip upravo oksimoronski naginje obrnutom pravcu – u individualnost. Ostvarena privilegirana životinja-anomalija ne posjeduje ni identitet ni karakter – ostvaruje se na rubu deteritorijalizacije – na granici – kao i žreci, koji borave na rubu polja ili šume, na anomalijskoj poziciji. Trijadnu podjelu životinja – edipalne životinje (kućni ljubimci) koje su određene identitetom,životinjes karakteristikama ili atributima (Državne životinje) koje služe državi, mitu i znanosti teživotinje (čopora) koje tvore multipliciranost(postajanje-životinjom, životinje-anomalije) – inicirali su u knjizi Kafka (1975.) i rizomski sofisticirali u Tisuću platoa: kapitalizam i shizofrenija (1980.).