Koncept post/transhumanizma, događaj singularnosti i paradigma metasistemske tranzicije

Tehnosfera (Ž. Paić) u smislu nove konstelacije odnosa između čovjeka/biosa i stroja u doba vladavine elektronske mreže, danas, za razliku od ranije instrumentalne funkcije tehnike, konstruira posve nove svjetove kojima se podređuju i prirodni svjetovi. Kako tvrdi Judith Butler, odnos koji vidimo je takav da kultura neminovno nameće prirodi značenje koje je pretvara u Drugo. Binarni odnos u kojemu kultura nadilazi prirodu s ciljem njenog beskonačnog iskorištavanja, oblikuje i “posthistrijski” ili “posthumani” koncept sukoba koji ova osnovna binarna opozicija izaziva. Pritom, u ovom neizvjesnom sukobu sačuvana je shema “idealnosti označitelja i struktura označavanja prema modelu dominacije”, ali u obliku nove tehnogeneze. No ona ima potenciju zbivanja u formi čistog događaja, događaja tehnološke singularnosti, kako tvrde teoretičari različitih struka i svjetonazora.

U tehnologijom oblikovanoj budućnosti, pojavljuje se “ustrojeni svijet” koji počiva na dvije pretpostavke: jedna je reestetizacija ili preoblikovanje svijeta pomoću medija digitalne tehnologije, a druga je regeneriranje života pomoću biotehnologije. U svakom slučaju, suočeni smo sa zbivanjem sveopćeg ustrojavanja života u tehno-instrumentalni pogon ili sustav koji se zasniva na sveopćem eskapizmu i zavođenju, jer tehnologija donosi ugodu i zaborav egzistencijalnog straha. Tako njena vladavina nije fenomen koji se pojavljuje mimo psihologije, estetike ili filozofije o ljudskim stvarima. No čovjek je i sam, kako tvrdi Vilém Flusser, tek rezultat simboličkog ili medijalnog tehnokoda koji posreduje njegovu konstrukciju identiteta.