Ekonomija vladanja – oikos od teološke dogme do biopolitike

Terminologija je poetički moment mišljenja, stoga pojmovno određenje u filozofiji ima presudnu ulogu. Jedan od ključnih Foucaultovih termina je dispozitiv kojim on označava formaciju koja u određenom povijesnom trenutku ima esencijalnu funkciju upravljanja snagama moći i granicama znanja. To je dakle sklop strategija odnosa silâ koji uvjetuje određene tipove znanja, i ujedno je odlučujući tehnički termin u strategiji Foucaultova mišljenja.

Nakana ovog izlaganja je, na tragu Giorgia Agambena, promisliti filozofijsko-povijesnu genezu tog pojma. Imajući u vidu da su dispozitivi o kojima govori Foucault na neki način povezani s teologijskim naslijeđem, odnosno da je oikonomia postala dispozitiv kojim je božanska dogma o vladanju uvedena u kršćansku vjeru (s Kristom kao “čovjekom ekonomije” – ho anthropos tes oikonomias, i Bogom koji mu povjerava ekonomiju, odnosno upravljanje i vladanje ljudskom povijesti), ovdje nas ponajprije zanima proces transformacije grčkog oikosa kao sfere privatnosti i proizvođenja stvari nužnih za preživljavanje (bios) preko latinskog prijevoda te riječi koja glasi dispositio, do suvremenog doba u kojem dispozitiv predstavlja ostvarenje čiste djelatnosti vlasti bez ikakvih temelja u bitku. Ukratko, nastojimo odgovoriti na pitanje kakvim je historijsko-filozofskim slijedom praktična djelatnost posredovanjem teologijske genealogije ekonomije iskupljenja i spasenja postala epistemičkom paradigmom i temeljem neoliberalne logike kapitalističkog korporativnog upravljanja svijetom.