Javni intelektualac!? Ne hvala, sljedeći molim…

U izlaganju će se pokušati postaviti i problematizirati nekoliko suodnosnih pitanja koja se tiču sistemskih (pred)uvjeta (u političkom, ekonomskom, kulturnom i opće-društvenom smislu) za prepoznavanje i (ne)funkcioniranje figure javno angažiranog intelektualca u današnjem svijetu. Pritom se već na bazičnoj razini eksplikacije problemskog motiva želi izbjeći bilo kakav oblik moguće glorifikacije često samodopadne vizure zapadnoeuropskog buržoaskog intelektualca – u udžbeničkim i popularnim narativima obično predočene preko nekolicine prominentnih intelektualaca “francuske škole” mišljenja aktivnih u razdoblju između kraja Drugog Svjetskog rata i pada berlinskog zida – i moralizatorske žalopojke zbog njegova nepovratna gubitka.

Upravo suprotno tomu, evidentna kriza javno angažirane intelektualne misli i djelovanja promišljat će se u kontekstima sve prisutnijih i agresivnijih ekonomskih, političkih i javno-medijskih ataka na znanstveno-teorijsku humanistiku; dominantno hegemonijskih (liberalno-tržišnih) poimanja današnje funkcije i uloge znanja; uvjeta funkcioniranja neoliberalnog kapitalizma (kako u političko-ekonomskom, tako i u kulturalno-konzumerističkom smislu); kao i medijski konstruiranih predodžbi o svemu tome na obzorju spektakularizirane slike svijeta.

Evidentno i aktualno ne pridavanje velike društvene važnosti tradicionalnom liku javnog intelektualca dolazi kao posljedična rezultanta ovako skiciranog stanja stvari na strukturnim razinama. Za sami kraj valjalo bi se zapitati jesu li sučeljene tipske figure iz druge polovice 20. i s početka 21. stoljeća: javno angažirani intelektualac – tehnokratsko-menadžerski projektni ekspert – “znalac”/sudionik u televizijskom tzv. kvizu znanja; refleksija konfuznog kolopleta i društvenog odraza paralakse, konkavnog zrcala i simulakruma.