Postdemokratsko stanje u globalno doba i simulacija demokracije

Od kada je britanski sociolog Colin Crouch objavio provokativnu knjigu Postdemokracija (2003), ne prestaju rasprave oko njegova uvida u stanje demokracije u globalno doba. U diskursu o postdemokraciji i postdemokratskom stanju Jens-Christian Rabe piše o zaokretu prema “elitističkoj demokraciji”. Dirk Jörke kazuje o “difuznom dobu preokreta”, kao dijagnozi vremena u zapadnim društvima, dok je Chantal Mouffe mišljenja da su iza “fasada formalnih demokratskih načela privilegirane elite zapravo preuzele kontrolu”, dok se gubitak legitimacije demokratskih institucija pokazuje preko “depolitizacije” demokracije ili demokracije bez demosa. I tako dalje! (Rasprava se može vidjeti u tematu “Postdemokratie: Aus Politik und Zeitgeschichte”, 1–2/201).

Što se dogodilo s demokracijom na prijelazu stoljeća? Kako ju je moguće razumjeti u ovo postmoderno doba? Razumijevanje demokracije u postmoderno doba nije moguće bez uvida u promjenu društvene paradigme. Valja napomenuti da je demokracija proizvod prve (političke) modernizacije svijeta. Promjenom društvene paradigme, odnosno prijelazom iz industrijskoga u globalno informacijsko društvo, promijenila se i konfiguracija demokracije u doba globalizacije. Premda se radi o jednom te istom entitetu političke modernizacije, demokraciju se mora promatrati u posvema novom okviru post-modernih društava, dakle, u kontekstu post-modernog stanja. Metoda opisa tog stanja je post-demokracija. Ona ima weberijansku funkciju opisa demokracije u potpuno novoj konfiguraciji globaliziranoga svijeta. Teško je to stanje i izraziti u pojednostavljenom sintetičkom obliku. Nije to stanje ne-demokracije, to je neko novo aberativno i krizno stanje demokracije, s dominacijom moćne manjine koje ćemo omeđiti s nekoliko bitnih markera. Prvi je kolonizacija demokracije od strane ekonomije, s napetošću nacionalne demokracije i globalne ekonomije. Drugi je marker kolonizacija politike i demokracije od strane medija, i treći je kolonizacija od strane PR industrije, ili “kako su jahači magle zavladali svijetom”? Tomu se može pridodati teza o depolitizaciji demokracije i demokraciji bez demosa, te ona o simulaciji demokracije.