cvs_centar za vizualne studije    www.vizualni-studiji.com
 

Skupovi: Vizualni studiji danas – Moć slika

Sažeci

Marko Stamenković
Nekro-slike. “Jug” kao mjesto gledanja

Potreba za istraživanjem dva osnovna fenomena koja se predlažu u ovom radu oslanja se na temeljnu dijalektiku: kao prvo, diskurzivno stvaranje tzv. nekro-slika i, kao drugo, „neprikladan“ teorijski lik (točnije, onaj tko stvara i/ili promatra te slike), a koga želim jednostavno nazvati „Južnjakom”. Protuhegemonijski diskurs o pitanjima života i smrti doživio je radikalan obrat prema novom valu promatranja, analiziranja, tumačenja, razumijevanja i kontekstualiziranja povijesnog realiteta i razmišljanja prema kojem je naše postojanje u današnjem svijetu neoliberalne globalizacije, te naše kritičko – no nikada pasivno – distanciranje od njega dovelo do „suprotstavljenog znanja“ ili različitih vrsta suprotstavljenih znanja. Jedan mali, ali značajan aspekt takvog rivalstva povezan je s našim činom gledanja – a kada kažem „našim“, mislim na načine gledanja koji se razlikuju od „njihovog“ načina gledanja. Ako smo „mi“ gledatelji Trećeg svijeta (uvijek barbarski, lijeni, necivilizirani i egzotični Južnjaci), onda „oni“ moraju biti nešto drugo. U skladu s takvim načinom razmišljanja, to drugim riječima znači: ako postoji određena vrsta vidljivosti (dominantna ili hegemonijska vidljivost inherentna neoliberalnoj globalizaciji i njezinom vizualnom panoptikumu, svojevrsnoj „moći gledanja“), onda je uvijek postojala i uvijek će postojati i druga vrsta vidljivosti: ona inherentna protuhegemonijskoj globalizaciji i njezinom mjestu gledanja koje želim smjestiti (zajedno s Nicholasom Mirzoeffom, primjerice) na sam “Jug” ne samo kako bih imenovao protuvidljivost – kako bismo ju jednostavno mogli nazvati – nego kako bismo je mogli razumjeti kao protuvidljivost par excellence u funkciji odgovora na dominantnu biopolitičku vidljivost fašističke sadašnjosti posljednjih desetak godina. Upravo tamo, na tom „Jugu” (jugu kao mjestu gledanja) nalazi se teorijsko mjesto diskurzivnog nastajanja tzv. nekro-slika i moga omiljenog lika – lijenog i barbarskog, ali budnog Južnjaka koji nikada ne spava. Što podrazumijevam pod nekro-slikama, tko je točno taj Južnjak i gdje se nalazi to tajanstveno mjesto gledanja?