Skupovi: Vizualni studiji danas – Moć slika
Sažeci
Blaženka Perica
Neki aspekti apstrakcije u djelima mladih hrvatskih umjetnika
Pored činjenice da je David Joselit trenutni status slikarstva opisao dobro prihvaćenom sintagmom „Slika je pored sebe“ te usprkos interdisciplinarnosti i nedisciplinarnosti u pristupu slikama i umjetnosti općenito – kada je riječ o mediju slikarstva, posebice apstraktnog slikarstva, pojavilo se jedno specifičnije pitanje. Mnogo mladih umjetnika koji su nedavno diplomirali na umjetničkim akademijama u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Osijek) u svojim najrecentnijim radovima pokazuje otvorenost prema apstrakciji. Njihovi radovi mogu biti opisani kao apstraktni ekspresionizam, te kao („čiste“ ili „miješane“) prakse koje uključuju interes za slikarstvo obojenog polja, ornamentalnost, hard edge, geometriju ili strukturirane površine, uglavnom koristeći tradicionalan način (ručnih) tehnika slikanja, crtanja ili grafike. Oni nisu članovi formalnih grupa i ne dijele zajedničke manifeste, nego vrlo individualno razrađuju i artikuliraju svoje interese. Njihov rad ne pokazuje povratak modernističkoj tradiciji niti ih karakterizira jasno određen, nov koncept rada; nasuprot tomu, ovi se umjetnici zanimaju za umjetnu produkciju slika – „književnih slika“ – gdje se apstrakciji vraćaju kao poznatom načinu za prikazivanje „hipermedijatiziranog društva“. Ovdje se ne radi toliko o tendenciji teorijske transparentnosti, već više o osjećaju za neprozirnost. Stoga ću pokušati odgovoriti na pitanja koja je W. J. T. Mitchell svojedobno postavio: „Koje su trenutne mogućnosti apstraktnog slikarstva na kraju postmodernog doba?“ i „Tko su nastavljači apstrakcije u posljednjih dvadeset i pet godina? Nadovezuju li se na kontinuiranu alternativnu tradiciju, ili su kontradikcije među njima toliko temeljne da usprkos apstrakciji kao zajedničkom elementu imaju malo toga zajedničkog?“ Cilj ovog rada jest, povezujući ta pitanja s pojedinim novim pristupima, analizirati neke društvene fenomene u umjetničkoj praksi u Hrvatskoj.