Skupovi: Vizualni studiji danas – Moć slika
Sažeci
Leonida Kovač
(Ne)mogućnost verbalizacije ili vizualizacije traume: Poliritmija i migrirajući glasovi
Tekst analizira recentni multimedijalni rad u nastajanju, Poliritmija i migrirajući glasovi, hrvatske umjetnice Nicole Hewitt. Projekt koji se sastoji od multimedijalnog filma, dijaprojekcije, audioinstalacije i seta od pet performansa za temu uzima Međunarodni kazneni sud za zemlje bivše Jugoslavije u Den Haagu, ali se ne bavi određenim ratnim zločinom niti jednim od optuženika ili njihovih žrtava. Umjesto toga se fokusira na rubne dijelove suđenja gdje su pravi protagonisti radnici na manje važnim pozicijama kao i uvaženi zaposlenici Tribunala (sudski tumači, analitičari, profesionalci za podršku žrtvama itd.) koji su prije dvadeset godina bili izbjeglice s ratnog područja bivše Jugoslavije u statusu ilegalnih ili polulegalnih imigranata u Nizozemskoj. Projekt se bavi svime što sudjeluje u tehnologijama suđenja i njegovu medijskom prijenosu. Osnovna je tema projekta odnos između (ne)mogućnosti verbalizacije i vizualizacije traume i medijske produkcije stvarnosti, uključujući produkciju shvatljivih društvenih subjekata s njima svojstvenim identitetima. Poliritmija i migrirajući glasovi istražuje poziciju živućeg tijela u međuprostoru osobne i službene povijesti; procese nastajanja i postojanja unutar jezika; migracijska stanja izuzeta iz registra perceptibilnosti, sposobnosti govora i vizualne reprezentacije, ali još uvijek postojećih u raznim registrima sjećanja: na križanju prošlosti i budućnosti, u nedohvatljivoj sadašnjosti. Hewitt koristi forenzičke metode u procesu artikulacije ovog umjetničkog projekta, i time istovremeno raspleće slojeve svojeg vlastitog sjećanja, kao i strukturne slojeve slika haških suđenja za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, slike stvorene putem elektroničkih medija i digitalnih tehnologija.