Skupovi: Vizualni studiji danas – Moć slika
Sažeci
Ory Bartal
Društvene znanosti ususret humanističkima: Metodologija istraživanja za kreativne industrije
Među predmetima koji se studiraju na području vizualne kulture nalaze se i proizvodi kreativne industrije (moda, grafički i produkt dizajn), a koji su u dijalektičkoj vezi s društvom unutar kojeg djeluju bilo da su posljedica ili uzrok društvenih, političkih i ekonomskih procesa i promjena. Međutim, unatoč duboke uključenosti vizualnih slika u društvene procese, različitim pristupima društvenim znanostima (od ranih radova Gregoryja Batesona i Margaret Mead na području vizualne antropologije, preko psiholoških analiza Rudolfa Arnheima, socijalno-historijskog pristupa Michaela Baxandalla, kulturoloških i rodnih studija Ervinga Goffmana, do studija vizualne semiotike Rolanda Barthesa) nedostaju odgovarajući metodološki načini kao i terminologija potrebni za analizu estetike slika (boje, kompozicija itd.), te objašnjenje načina na koji estetika funkcionira u društvenim kontekstima. Studija slučaja japanskog dizajna oglasa utemeljena na teorijama kreativnih industrija (Richard Caves, Hilary Collins, John Hartley, Richard Florida) i suvremena istraživanja vizualne metodologije (Theo van Leeuwen, Gillian Rose, Stephen Spencer, Gregory Stanczak) omogućavaju mi da predložim novu kvalitativnu metodologiju za analizu slika/proizvoda povezanih s dizajnom kao društvenim procesom koji se odvija u kreativnim industrijama. Budući da one u potpunosti integriraju vizualne i socijalno-ekonomske sisteme, predlažem višeslojni pristup koji kombinira umjetnost, dizajn, ekonomiju, sociologiju i modernu povijest, dozvoljavajući čitanje njihovih estetika u širem društvenom kontekstu kasne potrošačke kulture. Takva metodologija spaja Grounded Theory (Utemeljenu teoriju) koja proizlazi iz dubinskih intervjua (društvene znanosti) i vizualnu socijalno-semiotičku analizu (humanističke znanosti). Znanstveno istraživanje vođeno slikama omogućava transdisciplinarni pristup raznim slojevima slike (socijalni, ekonomski, estetski) nadilazeći ikonografiju, te na taj način otkriva preklapajuća značenja dizajna kao produkta kulture, a područje vizualne kulture uspostavlja kao nezavisnu akademsku disciplinu koja se temelji na kritičkim metodologijama neovisno od povijesti umjetnosti.