cvs_centar za vizualne studije    www.vizualni-studiji.com
 

Skupovi: Suvremena umjetnost u doba spektakla

Žarko Paić
Vrijeme spektakla: insceniranje događaja u društvu doživljaja

Ono što se u preobrazbi spektakla iz forme reprezentacije slike u formu integralne stvarnosti događaja pojavljuje čudovišnim jest to da sada ideologija kao „manipulacija“ više ne djeluje postvarenjem svijesti u formi fetiša. Ideologija u doba totalnoga spektakla događa se kao totalna moć medijalno ustrojene mreže događaja. Iza njih više nema ništa drugo osim posljednje tajne samoga spektakla. Zato su apokalipsa, paranoja, tajne policije, zavjera i potraga za drugim izvorima transcendencije ključne riječi morbidne banalnosti svijeta. U njemu ni terorizam više nije nikakvo sredstvo niti svrha političke vladavine. Čisti teror kao i „božansko nasilje“ nadilaze logiku sredstva/svrhe u suvremeno doba. Bit spektakla leži u konstrukciji i insceniranju događaja kao žive slike stvarnoga. Problem je u tome što se stvarno više uopće ne može odrediti nikako drukčije negoli iz biti (de)konstrukcije samoga događaja. Ne postoji ništa stvarno unaprijed, apriorno, transcendentalno. Spektakl briše svaku drugu referenciju na događaj osim medijalne transparencije onoga što se događa „sada“ i „ovdje“ kao već uvijek zastarjele novosti kapitala u formi slikovne predstave samoga života. Kada sam život postaje spektakl tada su društveni odnosi koji to omogućuju postali postvarenje onog ljudskoga u čudovišno posthumano s onu stranu povijesne razlike između živoga i neživoga. U izlaganju se tematizira odnos između Debordove kritike spektakla i Agambenove mesijanske situacije u kojoj film postaje posljednji teritorij avangardnoga obrata postajanja svijeta umjetničkim događajem. Autor pritom obrazlaže svoju temeljnu postavku kako se u posthumanome stanju tehnosfere i sam spektakl dovršava u nestanku modernoga društva. Na njegovo mjesto dolazi estetski kod komunikacije, a ideologija se spektakla kao alegorija kasnoga kapitalizma realizira u performativno-konceptualnome obratu tijela kao kibernetičke mreže koja se stabilizira u neprestanim promjenama.