Skupovi: Suvremena umjetnost u doba spektakla
Marijan Krivak
Jean-Luc Godard i Jacques Rancière: (Pri)povijesti filma kao subverzivna filmska umjetnost u doba spektakla
Može li se u slici – unatoč svim projekcijama koje ju vide kao slom tekstovne kulture – pronaći neki znak otpora sveprisutnom onezbiljenju i virtualizaciji »životnog svijeta? Ima li slika još neki subverzivni potencijal? Uz pomoć jednog filmskog autora i jednog filozofa pokušat ću ocrtati jedan pojam slikovnosti koji bi mogao imati upravo »subverzivni« potencijal. Može li filmska fabula osmisliti PriPovijest(i) filma? Jacques Rancière i Jean-Luc Godard potencijalni su heroji jednoga takvog poimanja re-evolucionarnog potencijala slike (ali i teksta!) u otvaranju životnih horizonata. Naravno, ovdje se držim toga da umjetnost to može, pogotovo filmska. Godardov Histoire(s) du cinéma osebujan je i navlastit autorski projekt. Ovo nije tek povijest filma, filmske umjetnosti ili kinematografije kao takove, već mnogo više. U knjizi Filmska fabula Rancière će nam podastrijeti jednu od najlucidnijih interpretacija poznatoga Godardova filma. U tekstu »Fabula bez pouke: Godard, film, pripovijesti« on izlaže svoj i Godardov misaoni experimentum mundi. Dakle film, kao eminentno medij slike, može imati subverzivnu ulogu. Naravno, ako se u njemu udruže ono poetsko, misaono, pa i ono političko.