Ponavljanje i stroj

Automatizam, algoritmičnost i ponavljanje obilježja su jezika strojeva, koji istovremeno nosi i obilježja živog, vitalističkog koje se pojavljuje u svakom “odgovoru” stroja na ljuski unos. Izlaganje će uputiti na kratki spoj koji je prisutan u razumijevanju “subjektivnosti” umjetnih inteligencija. Fenomen ne upućuje na neke čudovišne mogućnosti stroja, “imitaciju” kao repeticiju humaniteta, niti pak na mehanizaciju mišljenja “putem” automatizacije ljudske komunikacije – nego na nešto gotovo suprotno – mehaničko ponavljanje kao jezgru ljudske subjektivnosti. Ponavljanje i imitacija pokazat će se kao konstitutivne izvanjskosti humaniteta samog. Izlaganje će pristupiti fenomenu umjetnih inteligencija kroz lupu lacanovske psihoanalize i obrnuto – čitanje lacanovske psihoanalize poduzet će se kroz fenomenologiju UI. Pri tome će se predstaviti Lacanov doprinos čitanju kibernetike, koji stoji u kontrapunktu s heideggerijanskom kritikom postava modernih znanosti. Izlaganje će uputiti na tri problema: (1) kratki spoj prisutan u razumijevanju subjektivnosti i uma – aporije epistemologije komunikacije i Lacanov odgovor na pojednostavljena kognitivističke interpretacije (a posredno i heideggerijanske); (2) rekonstrukciju psihoanalitičke perspektive putem studija Glas i ništa više Mladena Dolara i Ubaci uljeza. O komediji Alenke Zupančič; (3) sličnost između lacanovskog i kibernetičkog razumijevanja subjekta, u kontrapunktu prema Deleuzovom strojnom razumijevanju subjekta, kao i moguće političke posljedice koje proizlaze iz ove razlike.