Skupovi
Estetika transparencije: medijalizacija u književnom tekstu
Možemo li tvrditi da su neki književni tekstovi "vizualniji" od drugih ne samo zbog njihovog korištenja slikovitijih jezičnih metafora nego zato što se referiraju na neka specifičnija sredstva i mehanizme nastanka vizualnih reprezentacija, poput pokretnih slika, sigurnosnih kamera i televizije? Na primjeru romana Fiona suvremenog talijanskog pisca Maura Covacicha pokazat ću jedan od načina na koji slikovna i medijska paradigma mogu strukturalno biti ugrađene unutar proznog djela, te kako je u djelu problematiziran dvostruki identitet glavnog lika. Iz analize proizlazi da se autor romana ne opredjeljuje niti za ideološku kritiku društva totalne transparencije niti podržava neupitni tehnološki progres u ime kojega bi se možda mogle opravdati neke devijacije (poput gubitka sfere privatnosti). Fiona ipak pruža razorne uvide u posljedice svojevrsne estetike transparencije koja se u dotičnom djelu smatra samorazumljivom. Pored ovih evidentnih medioloških aspekata romana, koji su sasvim uočljivi već na temeljnoj razini naracije roman je možda još uspješniji i, svakako, intrigantniji kada se odmaknemo od fabularne umreženosti njegovih raznolikih smjerova i zamislimo ga kao romansiranu teoriju slike i masovnih medija. Tada neprekidna prisutnost televizijskih kamera, sustava za nadgledanje i internih surveillance sustava u supermarketima dobiva snagu epistemološke metafore koja nas približava teorijskim uvidima o prirodi gledanja, formiranju identiteta, te o suštini vizualnih medija kako su to elaborirali autori poput Guya Deborda i Jeana Baudrillarda.