Skupovi
Digitalno-mrežna paradigma i ideološki aparati “post-ideološkog” doba
Izlaganje će konceptualizirati medijsku sliku svijeta putem elaboracije medija kao paradigme. U doba kasnog kapitalizma i instalacije digitalno-mrežne paradigme, smjena nije rezultat akumulacije znanja i tehnologija, već gotovo suprotno, niza anomalija u društvenom tkivu, potrebe za novim medijsko-korporativno-etatističkim ideološkim aparatom. Iako se transformacija medijskih paradigmi čini “logičnom” posljedicom akumulacije, napretka “neutralnog” racionalnog znanstveno-tehnološkog aparata, logika tog procesa smjene paradigmi, a na što je upozorio Thomas S. Kuhn, uvijek je logika krize.
Ponuditi tumačenje temeljnog paradoksa hegemonije “otvorenih medija”, koji danas funkcioniraju kao idealne “neutralno” ekonomsko-simboličke mašine. Optimistične interpretacije demokratizacije društva putem “masovnih samo-komunikacija” (M. Castells) pozivaju se na temeljan uvid u strukturu Mreže kao decentraliziranog medija na kojem se zbiva transformacija društvene uloge publike, gdje se konzumenti pretvaraju u proizvođače. No istovremeno “otvoreni” prostori komunikacije djeluju kao idealni ideološki aparati korporativnog nadzora, emergentni ekonomski modeli komodifikacije svih životnih iskustava, kao i virtualnih prostora koji se mogu tretirati kao javne sfere.
Izlaganje će zauzeti kulturalno-studijsko očište, preuzeto od post-marksističkog teoretičara Raymonda Williamsa koji rješava problem jednostavnog socijalnog determinizma, ideologije kao odraza ideja vladajuće klase i hegemoniju medija čita kao rezultat pregovora koji se neprestano vode između rezidualnih i emergentnih kultura. Pri tome će se uputiti na važnost analize diskurzivnih znanja, kolektivno nesvjesnog koje osigurava legitimaciju ideologije, gdje emergentne kulture (društvenih mreža, “otvorenih” komunikacijskih prostora, itd.), djeluju kao zamašnjak post-ideologije, njegova simbolička legitimacija.