Skupovi
Moć mediosfere: događaj, mreža, ideologija
Suvremene teorije medija mogu se epistemologijski i metodologijski sažeti kroz tri temeljna pojma komunikacijskoga djelovanja, a koja su istodobno tri načina tumačenja složene stvarnosti informacijskoga doba: (1) događaj, (2) mreža, (3) ideologija. Događaj se ne događa neposredno, nego je već uvijek medijalno konstruiran kroz tehničko-tehnološko područje djelovanja mreže aparata, a njegovo je tumačenje dijalog i diskurs u kojem subjekti/akteri informacijskoga društva zauzimaju unaprijed određene ideologijske i političke položaje (klasa, rod/spol, rasa, kultura, identitet). Tri temeljne teorije medijskoga doba koju nazivamo mediosferom – trećim članom sklopa suvremenoga svijeta uz tehnosferu i biosferu – pojavljuju se u zahtjevnim transdisciplinarnim diskursima filozofije medija, znanosti o slici (iconic turn i visual studies) i mediologije. Mediosfera je pojam koji u sebi obuhvaća strukture, subjekte/aktere i načine komunikacijskoga djelovanja u digitalnome dobu. Od Heideggera i Deleuzea, te na njihovim tragovima izgrađenih teorija medija kao što je Kittlerova i Latourova, primjerice, više se ne može govoriti o subjektu kao nositelju svijesti o djelovanju u društvenim odnosima koji se mogu promijeniti tzv. radikalnom političkom ili društvenom akcijom masa. Riječ je o metafizičkome polju strukturalnosti strukture. Ona djeluje kao ekonomska, politička i kulturalna moć i stoga se proteže poput sfere na sve ono što je preostalo od fenomenologijskoga pojma svijeta života (svakodnevno iskustvo, područje umjetnosti, slobode) u razlici spram moći sustava koju određuje logika racionalnosti i pragmatika jezika (kognitivni rad i umjetna inteligencija). U radu se izvodi temeljna postavka da filozofija medija, znanost o slici i mediologija nisu više kritičke teorije medija, nego je pojam mediosfere kao ono posredno između tehnosfere i biosfere sam totalno strukturirani život svega onog što je preostalo od čovjeka u doba tehno-znanosti i društvenih odnosa vladavine zasnovane na neljudskome karakteru samoga života pretvorenog u goli život (biokapital) u funkciji razvitka/napretka mediosfere same. Umjesto kritike ideologije kao kritike medija vrijeme je za transformaciju samoga života kao događaja, mreže odnosa i ideologije svodivosti ljudskoga tijela kao robe/predmeta/stvari na simboličku vrijednost potrošnje. Kritika ideologije kao diskursa u formi vizualnosti danas uvjet je mogućnosti totalne kritike mediosfere u njezinoj formi Korporacije koja nadilazi sve društvene sustave, epohe i kulturne razlike.