Skupovi
Proizvodnja pseudo događaja i simulacija demokracije
U izlaganju autor pokušava pokazati odnos pseudo događaja i procesa simulacije demokracije posredovanog starim i novim medijima. Na početku se bavi analizom pojma pseudo događaj odnosno interpretacijom etabliranog koncepta kod D. J. Boorstina, koji je uvelike utjecao na post moderne teoretičare medija i kulture, primjerice Jeana Baudrillarda, te neke novije autore poput C. Hedgesa. Koncept podrazumijeva planirane događaje, reproduktivno izvještavanje, te dvosmisleni odnos prema stvarnosti kao i njeno maskiranje. Kako Boorstin kaže, interes za pseudo-događaje kao sintetičke priče proizlazi iz naravi njihove dvosmislenosti. Pseudo događaji zasjenjuju spontane događaje. Oni su dramatičniji. Sudionici pseudo događaja su planirani ili odabrani. Pseudo događaji se mogu repetirati i iznova pojačavati. Za konstrukciju i njihovo širenje potreban je novac. Reklama je jedan od vidova pseudo događaja.
U drugom dijelu teksta autor želi pokazati značenje demokracije kao objektivne i subjektivno konstruirane društvene zbilje, te nadasve simulirane zbilje posredovane simboličkim univerzumom. Teorijska uporišta pronalazi u sociologiji znanja Bergera i Luckmana, te postmodernoj teoriji kulture Jeana Baudrillarda. Autor želi propitati što je još ostalo od demokracije u doba globalizacije u kojem akteri ili organizatori demokratskog procesa klize k post demokraciji ili tehnokratskim rješenjima, kako nas u nedavnim istupima upozorava Jürgen Habermas.