Skupovi
Teorijsko-epistemološke postavke problema medijske konstrukcije društvene realnosti
Izlaganje će predstavljati pokušaj smještanja jednog od temeljnih problema medijskih studija unatrag nekoliko desetljeća – radi se o pitanju medijske konstrukcije društvene realnosti – u širi teorijski i epistemološki kontekst. Takav pristup uključuje dijakronijsku perspektivu koja se proteže od (pra)starih filozofijskih pitanja platonističkog tipa do psihoanalitičkog (Lacanovog) razlikovanja realnosti i Realnog; od klasične pozitivističke epistemologije do ranih znanstvenih (kvantna fizika i Heisenbergova teorija neodređenosti) i avangardno-umjetničkih (Maljevič) pokušaja nadilaženja pozitivističke slike svijeta s početka 20. stoljeća. Naravno, problem medijske konstrukcije društvene realnosti, u užem kontekstu, sociološkog je karaktera i kreće se unutar dihotomijskog trokuta: esencijalizam/nominalizam; materijalizam/idealizam; te realizam/konstruktivizam, uz neizostavne reference na koncepte “socijalne konstrukcije zbilje” (Berger, Luckmann), zamišljene nacionalne zajednice koje nastaju kao rezultat “tisak-kapitalizma” (Anderson) ili ulogu tiska u konstrukciji koncepata javnosti i javnoga mnijenja nacionalno osviještene moderne Europe 18. i 19. stoljeća (Habermas).
Problem konstrukcije društvene zbilje posebice je osjetljiv u kontekstu konstantne (re)produkcije pojedinih tipova medijskih narativa/reprezentacija koji time, na razini neproblematiziranog zdravorazumskog poimanja društvene realnosti, zadobivaju status ‘prirodnog’, samopodrazumijevajućeg, logičnog, pri čemu se često radi o klišejima, stereotipima i predrasudama u funkciji simptomatičnog promicanja određenih ideološko-vrijednosnih sustava i hegemonijskih modela moći. Detekciji konkretnih primjera takvih trendova u medijskoj konstrukciji socijalne realnosti bit će posvećen zaključni dio izlaganja.