Ograničenje oslobađaFoucault i religiozna posvećenost moći

Važnim preminulim filozofima često se upućuje pitanje koje bi glasilo: “Što možemo danas naučiti od Foucaulta?” No mogli bismo pitanje i preoblikovati, te se zapitati: “Što bi Foucault mogao naučiti od nas?” Ili drugim riječima, postoji li išta u današnjoj društveno-političkoj zbilji što bi moglo imati dubokog utjecaja na njegovo razumijevanje temeljnih koncepata, poput koncepta subjekta, ideologije ili etike? Ukoliko postoji nešto na što što bismo Foucaulta uputili, onda je to paradigmatski pomak koji se dogodio nakon njegove smrti 1984. godine, pomak prema komunikacijskim tehnologijama.

Ovdje će se pokušati obraniti teza da se u historijskoj perspektivi potvrđuje kako je Foucaultovo estetičko poimanje sebstva najavilo nadolazeće politike emancipacije putem refleksivnosti i samoinvencije, dok je kritika liberalizma, čije je konture paradoksalno najbolje ocrtao upravo Foucault u svojim predavanjima o biopolitici, zapala u slijepu ulicu anti-modernizma i idealizma. Izlaganje će se koncentrirati na tri ključna mjesta u Foucaultovu radu: pojam mikrofizike moći, koncept tehnologija sebstva i njegovu kritiku prosvjetiteljstva. Kao kontrapunkt religioznoj posvećenosti moći, te liberalizaciji putem invencije i refleksivnosti, ponudit će se lacanovski izvod i teza “ograničenje oslobađa”.