cvs_centar za vizualne studije    www.vizualni-studiji.com
 

Skupovi: Slika i anti-slika. Julije Knifer i problem reprezentacije

Žarko Paić, Sveučilište u Zagrebu – Tekstilno-tehnološki fakultet

Zatvoreni krug životaŠto nakon postava (Gestell) – dispozitiva – aparata?

Ako je točno ono što Peter Sloterdijk tvrdi kako su, naime, jedini pravi filozofijski problemi 21. stoljeća biogenetika i teror, tada se susrećemo s krajnjom redukcijom ne samo filozofije nakon njezine realizacije u kibernetici 1960-ih godina, nego još više s posvemašnjim nestankom samorazumljivosti onoga što nazivamo “životom” i “politikom”. U izlaganju će se pokazati da je temeljni problem suvremenosti upravo u zatvorenosti onoga što je bilo “otvoreno” kao mogući horizont nadolazećega događaja povijesno-epohalne promjene.

Tri su pojma koja su pritom odlučujuća za sve daljnje “aktualizacije” odnosa bitka i događaja s obzirom na problem samoodređenja biopolitike i transformacije kulture. To su postav (Gestell) u Heideggera, iz kojeg slijedi da bit tehnike nije ništa tehničko; dispozitiv u Foucaulta, iz kojeg proizlazi da se rad, život i jezik preobražavaju u sklop diskurzivno-političke moći disciplinarnoga društva; aparat u Agambena, iz kojeg se čovjek u svojoj povijesnosti misli kao kraj “antropologijskoga stroja” integralnim humaniziranjem = animaliziranjem.

Sve su tri temeljne riječi suvremenoga mišljenja rezultat već bitno rastemeljene metafizike kao ontologije. Budući da svako doba ima svoju vladajuću znanost, tada je jasno da je paradigmatska znanost posthumanizma – biogenetika. Mogućnost nastanka novoga života na temelju tehno-znanstvene konstrukcije umjetnoga uma (A-intelligence) kao uvjeta mogućnosti novog umjetnoga života (A-life) dovodi u pitanje dosadašnje određenje života u svim povijesno-epohalnim očitovanjima. To ima za posljedicu da je nastavak govora o “kulturi” kao ljudskoj mogućnosti identiteta bez odnosa s pojmom biopolitike relikt jednog odavno zastarjeloga svijeta.

Biologija kao pretpostavka stvaranja “novoga života” nije moguća bez kibernetike čija se bit svodi na pojam informacije. Život i upravljanje organizma navigacijom kroz okolne svjetove čini danas nerazdvojivim uistinu ono što možemo nazvati simbolički i metaforički “Veliko Treće”. Tvore ga:

  1. pojam informacije = kibernetika;
  2. pojam života = biologija;
  3. pojam značenja procesa kontrole života u (ne)predvidljivim uvjetima = lingvistika ili semiotika.

Umjesto klasične metafizike s Kantovim obratom spram subjekta, susrećemo se sada u različitim inačicama filozofije postajanja, emergencije, kontingencije, kibernetike s promjenom pojmova. Nije to puka “moda” da se jezik prilagođava svojem vremenu. Naprotiv, riječ je o radikalnoj promjeni statusa i značenja filozofije u doba tehno-znanosti. Tako informatika postaje prvom filozofijom ili ontologijom. Biologija s pojmom života zasjeda na mjesto praktičke filozofije sa svojim “širenjem područja borbe” u sferama etike i politike. Naposljetku, filozofija jezika ili nastojanje da se primjereno kazivanje ovoga procesa transformacije bitka, bića i biti čovjeka shvati u proizvodno-performativnome smislu događaja zahtijeva preokret jezika od sredstva komunikacije (sredstvo-svrha) do događaja djelotvornoga kazivanja (know-how).

Izlaganje će nastojati izvesti niz teza o mogućnostima i granicama mišljenja, djelovanja i proizvođenja u doba bez povijesti kada ni postav (Gestell), a niti dispozitiv i aparat više ne mogu biti uputstvom za obrat tehno-genetske konstrukcije “života” u zatvorenome krugu vrtnje planetarnoga svijeta kao ovjekovječene “stabilnosti u promjeni”.