Radikalnost i temporalnostJulije Knifer i umjetničke paradigme 20. stoljeća

Godine 1961. Knifer obznanjuje da će od sada slikati samo jedan motiv, meandar, u radikalnoj reinvenciji medija slikarstva. Slika ga akromatskim bojama crnom i bijelom, i ponekad međutonom sive; crna i bijela su ne-boje neutralne dinamičke vrijednosti i maksimalnog svjetlosnog kontrasta, kao ekstrahirani chairoscuro tradicionalnog slikarstva. Oskudnog značenja, djelo neprestano intrigira publiku da mu pripisuje značenja, kao u književnim djelima Kafke i Becketta o kojima Knifer čita u knjizi Suntag Sontag Stilovi radikalne volje, za čije hrvatsko izdanje 1971. izrađuje crnu naslovnicu s bijelim meandrom. U toj knjizi Susan Sontag piše: “I live in an unethical society that coarsens the sensibilities and thwarts the capacities for goodness of most people but makes available for minority consumption an astonishing array of intellectual and aesthetic pleasures”. Tako i Kniferov Kunstwollen za meandar može biti iščitan kao elitistička umjetnost ali i kao umjetnost šutnje, pa i oblik spiritualnosti pokrenut željom za stvaranjem umjetnosti koja ne adresira publiku, a što zamjećuje Nietzsche u Rođenju tragedije (glumac ne obraća pažnju na prisutnost publike). Kniferov pristup slici na način “radikalne volje” do krajnosti će se očitovati u seriji crteža započetoj 1977. s neizbježnim motivom meandra postignutog različitim pritiscima grafita na papir kojim je, i po vlastitim riječima, uspješno iz rada “istjerao svjetlost”... “Apstraktna umjetnost je predstavljanje ritma, koji je zamjena kretanju. Dosad je oblik uvijek nicao iz mirovanja, odsad on se rađa isto tako i iz kretanja. I nije više ravnoteža obavezno pravilo prirodne organizacije, ili organizacije koju je stvorila umjetnost ili tehnika. Dinamizam je zlatni zakon našeg vremena. Sve se kreće, sve otiče i preobražava se. Društvo isto tako kao i predmeti i oblici. Ravnoteža nije više u mirovanju nego u kretanju.“ (P. Francastel).

Djelo Julija Knifera razmatrat ću s obzirom na nekoliko problemskih pitanja:

Kontinuitet umjetničke volje – patient will – “ustrajna volja”, strpljiva pozornost i “žudnja za za jednostavnošću”, u skladu s tumačenjem Louisa Kahna.
Apstrakcija, kao proces izdvajanja općeg iz pojedinačnog: meandar je po sebi motiv s alternacijom ponavljanja, harmonijski tj. između dosade monotonije i žestine kontrasta.
Magični realizam, ili magijski realizam, što podrazumijeva preplitanje elemenata fantazije s elementima stvarnosti, zajedno stvarajući jednu cjelinu; na način književne pojave magičnog i fantastičnog koja nije pripovjedno motivirana, čime se postiže učinak očuđenja običnoga. Očituje se u Kniferovoj rečenici “Naspram života mrtav sam, ali naspram smrti ja sam u životu” (Julije Knifer, 1986.).
Auratičnost umjetničkog djela. Kniferovi crteži olovkom na papiru, ili slikanje kistom, nastaju iz potrebe stvaranja s mogućom i poželjnom nesavršenošću geometrijskog motiva, kako bi se zadržala humana dimenzija umjetnosti.
Pitanje praznine. Uz motiv, praznina je jednakovrijedan kompozicijski element: “Pitanje o praznini kao o onoj negativnoj jezgri oko koje se strukturira svaki smisao ljudskog je velika i posljednja metafizika antimetafizičkog 20. stoljeća” (M. Šuvaković).